Što zapravo znači pojam zrelost djeteta za školu?

Zrelost djeteta za školu predstavlja optimalan stupanj razvijenosti različitih fizičkih i psihičkih funkcija djeteta koje će mu omogućiti svladavanje nastavnog plana i programa.

Dakle, pojam je to kojim obuhvaćamo tjelesnu, intelektualnu, emocionalnu i socijalnu zrelost. Ona će ovisiti o biološkom razvoju, ali i o tome koliko je okolina omogućila djetetu da ovlada potrebnim iskustvima. Upoznat ćete se od čega se  sastoji svaka pojedina razvojna zadaća koja predstavlja zrelost djeteta za školu.

Tijekom programa predškole u vrtiću teži se na poticanju svih psiho-fizičkih područja djetetova razvoja, kao i usvajanja onih znanja, vještina i navika koji će djetetu olakšati prijelaz u osnovnu školu. Polazak u školu značajan je događaj za vako dijete. Ono se tada prvi put susreće s odgovornošću, obvezama i novom organizacijom života.

1. Tjelesna zrelost:

Tjelesnu  spremnost djeteta ispituje liječnik rukovodeći se kriterijima visine, težine, vida, sluha i dr.

Dakle, dijete treba biti zdravo i zadovoljavati barem minimum standarda za visinu, težinu i tjelesne proporcije. Prosječna visina od 120 cm za dječake i 117 cm za djevojčice te težina oko 20 kg.

Za uspjeh u školi nužna je dobra razvijenost osjetnih organa, naročito vida i sluha koja se također utvrđuje na sistematskom pregledu. Dijete mora dobro vidjeti i čuti da bi upoznalo svijet oko sebe. Osjetni organi (vid, sluh) trebaju normalno funkcionirati, ako je potrebno uz korekciju (naočale, slušni aparatić).

Tjelesna muskulatura djeteta treba biti razvijena da mu omogućava kretanje, stajanje i sjedenje bez teškoća, kao i izdržavanje novih tjelesnih napora poput nošenja školske torbe, pješačenja do škole i mirnog  i dugog sjedenja u školskoj klupi na koje do sada dijete nije naviklo.

2. Intelektualna zrelost:

Intelektualna zrelost djeteta obuhvaća: Razvijenost pažnje, mišljenje i pamćenje i razvijenost grafomotoričkih vještina

a) Razvijenost pažnje

Pažnja je bitna funkcija dječje intelektualne razvijenosti. Od djeteta se očekuje da u školi razmjerno dugo može biti usredotočeno na određeni sadržaj, da može selektivno usmjeriti svoju pažnju, da je može namjerno prenositi s jednog sadržaja na drugi te da se do određene mjere može oduprijeti podražajima koji mu odvlače pažnju.

b) Mišljenje i pamćenje

Mišljenje kod predškolaca još je na konkretnom nivou: npr. Broj 3 su tri prstića, broj četiri su četiri prstića itd. S polaskom u školu naglo će rasti sposobnost djeteta da razmišlja o sve općenitijim i apstraktnijim stvarima. Što se tiče pamćenja predškolaca, očekuje se razvijenost pamćenja koja ovisi o djetetovom interesu, aktivnom stavu i uočavanju logičkih veza.

c) Dobro razvijen govor

Dijete koje je u godini pred polazak u školu izgovara SVE glasove čisto i razgovijetno. Ono treba moći rastaviti riječi na slogove i spajate glasove u riječi (glasovna analiza i sinteza). Ako dijete nakon 5. godine još uvijek nepravilno izgovara pojedine glasove ili ima bilo kakvih odstupanja u govornom i jezičnom razvoju, potrebno je obratiti se LOGOPEDU.

d) Razvijenost orijentacije u prostoru i vremenu i numeričko poimanje

Dijete treba razumijeti prostorne odnose (gore, dolje, ispred, iza, iznad, u, na, jučer, danas, sutra, prije, poslije, jutro, večer i sl.). Isto tako trebalo bi razumijeti pojmove više, manje, jednako, dodaj, oduzmi, širi, kraći, pojam količine, brojenje do 10 i sl.

e) Razvijenost grafomotoričkih vještina

One imaju značajan utjecaj na svladavanje vještine pisanja – dijete doraslo za školu trebalo bi imati crtež bogat detaljima, te svladati elemente poput trokuta, kružića i kvadrata kao i ravne, kružne i valovite linije. Fina motorika ruku važna je za početno pisanje, vidi se po tome kako dijete drži olovku i kakav je pritisak olovke po papiru.

Dakle, intelektualna zrelost podrazumijeva funkcije koje će u školi biti najzastupljenije.

3. Emocionalna zrelost:

Emocionalno reagiranje prije polaska u školu jest burno, intenzivno, emocije su vidljive i očite.

Za  emocionalno zrelo dijete podrazumijeva se da je postiglo određen stupanje emocionalne stabilnosti i kontrole. Dakle, emocionalna zrelost procjenjuje se na temelju ponašanja djeteta u različitim situacijama. (kad želi nešto, kad mu uskraćujete nešto i sl.). Dijete koje kreće u školu trebalo bi se moći suzdržati od naglih emocionalnih izljeva, može prihvatiti neuspjeh, može se odvojiti od roditelja tijekom psihofizičke procjene za upis i sl.

Emocija su naročito važne za društveni život djeteta. U školi će dijete biti izloženo sustavu vrednovanja i ocjenjivanja, pohvalama i kritikama te će morati na određen način prihvatljivo reagirati. Pred polazak u školu bitno je da dijete ima određenu razinu tolerancije na frustraciju, što će mu omogućiti da ustraje u učenju i onda kad baš njemu nije ugodno i zanimljivo, da prihvaća uspjeh odnosno neuspjeh te da se zna nositi s osjećajima koji ih prate.

4. Socijalna zrelost

Povezana je s emocionalnom zrelošću djeteta. Važna je za svako dijete, jer ulaskom u sustav škole postaju bitne norme ponašanja koje vrijede u razredu. Dijete izlazi iz poznate obiteljske situacije i istodobno ulazi u novu i nepredvidivu socijalnu situaciju u kojoj se mora izboriti za svoj položaj.

Dakle, dijete odraslo za školu mora pokazati i određenu samostalnost u brzi o sebi i svojim stvarima. Koliko će dijete razviti samostalnost, najviše ovisi o vašem odnosu prema djetetovim željama i aktivnostima. Ako su djeca navikla da se u predškolskoj dobi poslovi čine umjesto njih, imat će smanjenu sigurnost u sebe i manji interes za samostalno izvršavanje zadataka, što će negativno utjecati na ispunjavanje školskih obveza.

Socijalna zrelost istovremeno uključuje i vještine komunikacije vršnjacima te prihvaćanje autoriteta učitelja/ica.

Kod djece vam socijalni razvoj predstavlja put od egocentričnosti do društvenosti. Dijete postepeno razvija različite socijalne vještine kakve su npr. suradnja, popuštanje, iskazivanje vlastitih potreba, stvaranje prijateljstava i dr. Što je dijete više među drugom djecom, u igri, to će biti više prilike da upozna reakcije i emocije drugih prema sebi, da se zaštiti, da nauči kako uspješno komunicirati.

Emocionalna i socijalna zrelost, najvažnije su za upis u prvi razred. Tjelesnu i intelektualnu razvijenost vrlo je lako opažati i mjeriti, ali emocionalnu i socijalnu zrelost možemo samo procjenjivati. Zbog toga je iznimno važno da se djeca uključe u predškolski program. Djeca koja polaze vrtić u prilici su svakodnevno testirati svoje socijalne vještine te stupanj emocionalne kontrole.

Dakle,  vrtićka djeca lakše se privikavaju na školske obveze jer su navikla na organiziran radni dan (doručak, rad, ručak, sl. vrijeme, odlazak kući) i smanjena je adaptacijska kriza za školu kod vrtićke djece.

Tijekom svake pedagoške godine,  u našem vrtiću sustavno se radi na tome da naši predškolci uspiju savladati sve vještine da bi uspješno upisali i započeli svoju prvu školsku godinu. Glavnu odluku da li je dijete zrelo za upis u školu, ima školska komisija za upis koju čine stručni tim škole, pedagog, psiholog i defektolog, te liječnik školske medicine.

Kod prijevremenog upisa važno je voditi računa o tome da li je dijete zaista toliko iznad svojih vršnjaka da će tu prednost moći održati i kasnije i uspijevati u grupi starije djece.

Ako pregled djeteta ili testiranje u školi, ukaže da dijete još nije dostiglo onu zrelost koja omogućava udovoljavanje školskim zahtjevima, preporučuje se odgoda početka školovanja za godinu dana. Ako se polazak u školu odgodi, onda je uz uključivanje u vrtić, potrebno da se roditelji zapitaju što još mogu učiniti da njihovo dijete spremnije dočeka slijedeću godinu. Npr. Čitati mu, pričati priče. Odgoda upisa je za bolje djetetu, naime mnoge teškoće u učenju mogle bi se izbjeći kad dijete ne bi prerano krenulo u školu, odnosno kada bi krenulo onda kada je zrelo u svim segmentima razvoja. Često se upisuju djeca koja bi da su krenula godinu dana kasnije u školu, vjerojatno svladala zahtjeve škole bez poteškoća, koju ne bi trebalo tjerati na pisanje domaćih radova, s kojima roditelji ne bi trebali učiti do kraja osnovne škole, a često i kasnije.

Jednostavno treba prihvatiti individualne razlike u razvoju djece kao normalne. Najnovija neurološka istraživanja pokazuju da je mozak jedinstven kao otisak prsta, Mozak djeteta razvija se u prepoznatljivim stupnjevima koji mogu imati raspon i tri godine. Tako jedno dijete može naučiti čitati sa četiri godine, a drugo sa sedam i, usprkos tome, oba se mozga razvijaju potpuno normalno.

Spremnost za školu je proces. Stoga, pri polasku u školu dijete nije podjednako spremno za sve zadatke i zahtjeve koji ga u školi očekuju. Djeci je u ovom periodu potrebna iskrena podrška odraslih, koji će im pomoći na ovom osjetljivom putu stjecanja samostalnosti i preuzimanju obaveza i odgovornosti.